Vjetar nosi sve pred sobom. Mrsi mi kosu, mrsi mi misli. Diriguje zeleni valcer koji je trava besprekorno odigrala. Miriše na kišu. Sprema se pljusak. Ljetni pljusak. Onakav kako sam uvijek voljela, koji budi sjećanja i čini me spokojnom. Žurim, a potajno se nadam da će me kiša uhvatiti. Želim da odložim ostajanje sa sobom.ContinueContinue reading “Zeleni valcer”
Category Archives: Piskaranja
Tektonski pomjeraji
Tektonski si pomjerio svaku ćeliju moga bića tako da opišu kružnicu do svog pravog mjesta. I baš onda kada sam mislila da me više niko uzdrmati neće, uputio si taj značajan pogled. I prvi tektonski pomjeraj bijaše u naručje tvoje, intenziteta razdragano malo dijete na skali života. Epicentar u srcu. Mislila sam da će miContinueContinue reading “Tektonski pomjeraji”
Ti
I valjda se opet zaljubljujem u ideju, a ne u čovjeka, rekoh drugarici sa zamišljenim pogledom u daljinu i prošlost. Kad bi samo postojala personifikacija ideje. Ne znajući mnogo o tebi, gradim te lagano od djelića svoje želje, onog što jesi, onog što nijesi, a mogao bi biti. Stvaram sliku onoga što jesi u momContinueContinue reading “Ti”
Danas
Danas sam odlučila da oprostim svima, a naročito onima koji se plaše da vole. Danas volim sve ljude onakve kakvi jesu. Danas sam odlučila da oprostim sebi. Danas sam odlučila da iznova zavolim one koje već volim. Danas sam odlučila da iznova zavolim odraz sebe u tvojim nemirnim očima. Danas sam prigrlila snagu tvog zagrljaja,ContinueContinue reading “Danas”
Abyssus abyssum invocat
Neminovno je da čovjek uvijek bježi tamo đe je bio srećan. Bilo to grad, osoba, imaginarni svijet, misao, muzika, prošlost, budućnost. Haos nastaje onda kada su taj grad, osoba, misli, muzika, svoj svijet, prošlost i budućnost isto. Nekada su to jedne oči, jedan pogled pitomog vuka u mirisnoj polutami daleko od svih. Dobrodošli uContinueContinue reading “Abyssus abyssum invocat”
Imati
Ima tih noći koje mirišu na ljubav. Ima tih svitanja koja mirišu na patnju. I urežu se u dušu. Ima i tih zamrznutih riječi, neotpjevanih pjesama, neotplesanih koraka. Ima tih želja sputanih strahom, neuspjelog bijega od sebe sama, tornada osjećanja koji glavu odnese neđe daleko. Ima da tebe nema. A tu si. U svakoj misli,ContinueContinue reading “Imati”
Leteće biciklo
Prijatno ljetnje veče, vedro nebo i ples svjetlosti. Krećem na put. Ništa sa sobom ne nosim, ili što bi jedan pametan Grk, Bajas, rekao: Sve svoje sa sobom nosim. Biciklo je spremno i krećem. Sasvim mirno i, naizgled, obično veče. Pruža se veličanstven pogled na Boku, koja je sama po sebi čudo. Legende i daljeContinueContinue reading “Leteće biciklo”
San
Nalazim se na sredini nekog puta, malo izdignutog u odnosu na okolinu. Poput neke brane. Ispred mene je brza rijeka. Iza mojih leđa se nalazi jezero, mirno i mistično. Ja hodam i ništa mi nije jasno (kao kroz život). Malo idem naprijed, onda se osvrnem iza sebe. Tu su neki ljudi, a ja sam iContinueContinue reading “San”
Ko sam ja?
Neko ko pokušava naći svoje mjesto pod suncem? Neko ko pokušava naći neki smisao svemu? Neko ko želi “samo” biti srećan? Jednostavno je, zapravo. Komplikovan je samo način na koji se dolazi do jednostavnog. Izgubila sam sebe neđe u trci da se pronađem. Trčala sam i spotakla se o sopstvene želje – da ugodim svima,ContinueContinue reading “Ko sam ja?”
Le rêveur
Odjednom je sve utihnulo. Kao da sanjam, ili posmatram svoj život iz neke druge dimenzije. Odjednom ja nijesam bila ja. Odjednom moj zivot nije bio moj i ovaj svijet nije naš.Odjednom je i besmisao dobio smisao. I sve je bilo jasno u djeliću sekunde. Nekom je smisao života ljubav. Nekom porodica, drugima prijateljstvo. Nekima materijalno,ContinueContinue reading “Le rêveur”
Anima Mundi 