Danas sam odlučila da oprostim svima, a naročito onima koji se plaše da vole. Danas volim sve ljude onakve kakvi jesu. Danas sam odlučila da oprostim sebi.
Danas sam odlučila da iznova zavolim one koje već volim. Danas sam odlučila da iznova zavolim odraz sebe u tvojim nemirnim očima. Danas sam prigrlila snagu tvog zagrljaja, prijatnog poput toplog doma nakon prohladnog jesenjeg predvečerja.
Danas volim nestašno, dječije i naivno. Danas volim srećno. Danas sam odlučila da ne zaboravim i ne potisnem univerzum emocija koje prožimaju srž moje biti. Danas sam odlučila da budem ja, ne ono što se od mene očekuje. Danas sam pustila ljetnji pljusak suza i zadovoljno udisala miris zemlje.
Danas sam odlučila da te pustim da me voliš. Danas ne sakrivam rane i ožiljke na mojoj duši koje su napravile tvoje oči i tvoj strah. Ne plaše me danas note zabranjene pjesme koju smo nekada slušali. Usuđujem se pogledati kuću za koju smo govorili da će biti naša i da ćemo od nje napraviti dom.
Danas sam odlučila da zaboravim na vrijeme… Na granice.
Anima Mundi 